Moj razlog za odsutnost proteklih mjesec dana…

Blog malo trpi uslijed brojnih (ne)očekivanih obaveza…  A onda je uslijedio i kratak odmor – nevjerovatni zalasci sunca na prelijepom ostrvu Santorini, lokalno vino i specijaliteti, crne vulkanske plaže…

Zato će avgust biti radan, pa će i blog malo oživjeti!

Jednostavno, lagano i zdravo! Ova čorba ima izvanredan kremasti ukus, a bez dodatka pavlake i masnoće!

Na maslinovom ulju propržite sitno sjeckan crveni luk dok ne omekša, oko 5 min. Dodajte vino pa kuvajte dok skoro pola vina ne ispari. Dodajte tikvice sjeckane na kockice, posolite (ili dodajte vegetu) pa dinstajte oko 10 min dok tikvice malo ne omekšaju. Ulijte oko 4 dcl vode, i kuvajte na srednjoj vatri, oko 20 min.

Sklonite sa vatre i ostavite da se malo prohladi.

Dodajte svježi bosiljak, i izmiksajte smjesu u blenderu. Vratite u šerpu , zagrijte prije posluženja* i dodajte bibera po želji.

*ako ste navikli na jake kremaste čorbe, te vam je ovaj ukus previše lagan, slobodno dodajte slatke pavlake. Meni nije bila potrebna, mada rekla bih da se ova zdrava varijanta ne bi previše svidjela pripadnicima jačeg pola :)

Ovo je moja ulaznica u ovomjesečnoj igrici “Ajme koliko nas je” koju je pokrenula Monsoon sa bloga Dalmacija down under , u kojoj nam je  domaćica Dajana sa bloga Baker´s corner …somewhere in my kitchen zadala temu “Tikvice” .

Vrućina je nepodnošljiva poslednjih dana. Još kad se poklopi sa periodom kada imam pregršt obaveza i manjak vremena, onda skoro da ništa i ne kuvam. A kad nešto i spremim, trudim se da bude što laganije. Zato je ovaj rižoto idealan kada počnu vreli dani, i najčešće ga spremam danas-za-sjutra, tj. kao ručak za ponijeti na posao.

Ovog puta sam napravila kombinaciju integralnog oriza i nekog divljeg, crvenog, kojeg sam kupila u prodavnici zdrave hrane. Voda u kojoj se kuvao je dobila jaku tamno-crvenu boju (mislim da bi bila odlična za farbanje jaja :)), pa čak i kad se ocijedio malo je te boje prenio na ostatak jela. A i ukus mu je iznenadjujuće dobar! Čak bih mogla da ga jedem ovako samog, bez ikakvih začina.

Skuvajte oriz al-dente u posoljenoj vodi (ja sam kuvala dvije vrste zasebno jer nisam bila sigurna koje je vrijeme kuvanja za ovaj crveni). Bitno je da oriz bude al-dente da se poslije u salati ne bi raspao. Procijedite i ostavite da se ohladi.

Na kockice isjeckajte šunku, sir, i papriku. U ohladjeni oriz umiješajte sastojke zajedno sa maslinama i sitno isjeckanim bosiljkom, i dodajte maslinovog ulja po želji. Ostaviti u frižideru do posluživanja.

Ranije sam pisala o tome koliko volim kinesku hranu… Često spremam ovakva i slična jela koja koriste sastojke koje lako mogu da nađem. Još da nađem i sos od ostriga… mmm :) Ukus ove piletine je stvarno nevjerovatan!

Priprema:

U posudi srednje veličine umješajte sirće, šećer, soja sos, i gustin, pa dodajte na trake rezanu piletinu. Nije potrebno dodavati soli jer je soja sos prilično slan, kao i kikiriki.

Propržite kikiriki i odvojite sa strane. U dubljem sudu (duboki tiganj, ili wok) na maslinovom ulju propržite krupno sjeckanu papriku. Dodajte smjesu sa piletinom i pržite dok piletina ne bude gotova. Na kraju dodajte kikiriki. Poslužite uz bijelu rižu.

Kada pravim nešto za goste ili da ponesem negdje, uvijek imam volju da napravim nešto što nikada prije nijesam pravila (umjesto da se okrenem isprobanim, fool-proof receptima). I uopšte nemam strah da to neće uspjeti! :) Valjda zato što tada imam više strpljenja nego inače. A za ovu tortu je trebalo jako puno strpljenja… :) Ali trud se u svakom slucaju ispatio :)

Doboš sam u osnovi radila po receptu sa bloga Sweet Sensation, sa nekim modifikacijama. Nisam napravila poslednju koru od karamela kao što obično ide, nego sam je umjesto toga posula grilijažom.

Probala sam više varijanti ove poslastice, ali ovu već duže pravim i pravi je hit.

Varijacije cheesecake-a su mnogobrojne: sa rikotom, sa mascarpone sirom, sa svježim sirom, klasična američka sa krem sirom, one što se peku ili one sa želatinom…

Kad sam se vratila iz Amerike prije dvije godine, sestra me je zamolila da joj (za njeno djevojačko veče) napravim klasičan američki cheesecake koji je samo tamo jela, a koji ovdje u takvoj varijanti ne postoji. S obzirom da se američki pravi sa Philadelphia krem sirom, prvo je trebalo naći taj osnovni sastojak (tj. njegovu zamjenu) kod nas. Otišla sam u različite supermarkete i bukvalno kupila sve vrste krem sireva, probala svaki, i odredila onaj koji mi najviše odgovara. Odluka je pala na sirni namaz proizvođača Vindija.

Originalni recept sam vremenom mijenjala i našla savršen odnos krem sira i ostalih sastojaka. Koru sam donedavno pravila od keksa koji je vrlo sličan McVitie’s Digestives kao po tom receptu, ali mi se više sviđa kora od mljevene plazme, i od sada ću uvijek tako da je pravim.

Ovaj cheesecake je toliko dobar, da sam napravila dva u toku dva dana! U subotu sam imala goste, i ni mrva nije ostala :), tako da sam u nedjelju napravila još jednu.

Priprema

Dobro pomiješajte mljevenu plazmu sa istopljenim puterom. Papirom za pečenje prekrijte dno standardnog pleha za torte, pa dobro utisnite keks preko njega. Ostavite oko pola sata u zamrzivaču.

Zagrijte rernu na 180 stepeni.

Mikserom pjenasto umutite jaja sa šećerom i vanilin šećerom. Dodajte krem sir, pakovanje po pakovanje, i mutite miskerom dok ne dobijete glatku smjesu svakog puta. Dodajte gustin, sok limuna, i cimet, pa ponovo umutite mikserom. Na kraju kašikom umiješajte slatku pavlaku (ne mutiti mikserom). Krem ulijte u pripremljen pleh sa korom od keksa.

Pecite 30 minuta na 180 stepeni. Zatim smanjite temperaturu na 160 stepeni i pecite još 30-40 minuta. Isključite rernu, malo otvorite vrata, i ostavite cheesecake da se polako hladi u rerni nekih 30 minuta. Kad se potpuno ohladi, stavite u frižider bar 3 sata da se stisne (najbolja je dan poslije). Preliti prelivom po izboru.

Napomena: Tokom prvih 40 minuta nemojte otvarati vrata rerne jer će površina ispucati.

Postoji niz različitih varijanti čokoladnog mousse-a. Recept po kojem sam pravila ovaj put, preuzet je iz Sale&Pepe časopisa, uz male izmjene. Sviđa mi se, mada prilično je slatko i jako tako da je čak i mala čašica više nego dovoljan desert.

Priprema:

Čokoladu isjecite na manje kockice pa je zajedno sa puterom otopite na pari. U međuvremenu umutite bjelanca u čvrst snijeg (dodajte prstohvat soli) pa postepeno dodajte šećer. U ohlađenu čokoladu dodajte 3 žumanceta, pa pažljivo pomiješajte zajedno sa smjesom od bjelanaca. Sipajte u 6 manjih posuda/čaša, pokrijte providnom folijom i ostavite bar 4 sata da se stegne u frižideru. Dekorišite prije posluživanja.

Tema ovomjesečnih kuvarijacija su njoke od domaće rikote!

Moram da priznam da mi je ovo prvi put da pravim neki sir! Instrukcije su bile vrlo jasne i postupak jednostavan,  tako da nije bilo nikakvih nedoumica. Kupila sam punomasno mlijeko i slatku pavlaku, kao i gazu, rikotu napravila uveče i ostavila da se cijedi preko noći :)

Gotova ricotta je bila fenomenalna! Rekla sam sebi da više nikada neću kupovati onu fabrički proizvedenu! Mada možda je bila čak i malo prejaka za moj ukus, pa ću sledeći put probati da je napravim bez pavlake, samo sa punomasnim mlijekom. I ako je ne planiram u nešto slatko, posolila bih mlijeko tokom kuvanja.

Kad se ocijedila bila je prilično čvrsta i gusta, ali nedovoljno da bi njoke bile postojane, tako da sam smjesi dodala malo brašna, prije oblikovanja. Nakon kuvanja,  njoke su i dalje bile jako meke u sredini, a spolja su zadržale čvrstinu taman toliko da se ne raspadnu.

Što se tiče cuftica od piletine… Prvo me mesar čudno pogledao kad sam mu tražila da mi samelje 300 gr pilećih grudi… :) Ali nije pitao previše :). Sa dodatkom parmezana, petrusina, i bibera, ćuftice su dobile baš dobar šmek. Pokušala sam da oblikujem što manje, tj da su približno iste veličine kao njoke.

Dakle, i njoke i ćuftice su mi se baš svidjele. Spojeno zajedno, nije loše… (samo nisam imala listove svježe žalfije pa sam stavila petrusina). Mislim da ću opet praviti i jedno i drugo, ali odvojeno… Tj. ćuftice više kao pileće pljeskavice (lakše za ispržiti, s obzirom na moju fobiju od nedovoljno pečenog pilećeg mesa), a njoke ili u varijanti nekog crvenog sosa, ili sa sosom od gorgonzole!

Njoke od rikote

Za ovaj recept potrebno je napraviti domaći rikota sir.

Staviti 1,9 l punomasnog mlijeka i 230 ml slatke pavlake da provri. Dodati 3 kašike soka od limuna (oko 45 ml) i smanjiti temperaturu. Miješati konstantno dok ne počnu da se stvaraju grudvice. Tada sve procijediti kroz gustu tkaninu i ostaviti da se ohladi i ocijedi u frižideru (najbolje preko noći).

Video sa uputstvima.

Narednog dana izgnječiti rikotu, dodati 15 g rendanog parmezana, 1 kašiku istopljenog putera, 1/4 kašičicu soli, 2 mala ohlađena jajeta (blago umućena) i umutiti dobro sve sastojke. Ostaviti u frižideru pola sata i zatim oblikovati njoke i svaku uvaljati u brašno.

Prokuvati dosta posoljene vode u loncu. Kuvati njoke oko 3 minuta nakon što su isplivale na površinu.

Pileće ćuftice

Potopiti 50 g hleba u hladnu vodu. Kad upije iscijediti dobro hleb, izmrviti ga i dodati mu 300 g mljevenog pilećeg mesa od grudi, 1 jaje, 2 kašike parmezana, 2 kašike sitno sjeckanog francuskog peršuna, so i biber. Od ove smjese oblikovati ćuftice veličine njoka. Ispeći na teflonu na vrlo malo ulja.

Kada su i njoke i ćuftice gotovi, istopiti 100 g putera sa nekoliko sitno sjeckanih listova svježe žalfije i preliti preko njoka.

Nešto ukusno a na brzinu, u skladu sa količinom slobodnog vremena kojeg imam poslednjih dana :)

Sastojci:

lisnato tijesto

cherry paradajz

gorgonzola

crne masline

origano

so

1 žumance

Priprema:

Zagrijte rernu na 200 stepeni.

Odmrznite 250 gr lisnatog tijesta i razvite ga na 2 pravougaonika (ili na 4 ako koristite pakovanje od 500 gr). Rasporedite cherry paradajz (isječen na polovine), crne masline i gorgonzola sir. Posolite po ukusu i pospite origanom. Ivice lisnatog tijesta premažite blago umućenim žumancetom, pa pecite oko 15 minuta (ili dok ivice ne porumene).

Na drugu polovinu tijesta dodala sam i šampinjone, ali kombinacija gore pomenutih sastojaka mi je najbolja.

Moj tata je dijabetičar. Kada je saznao dijagnozu, prvih par godina mama je pokušavala da mu hranom smanji šećer u krvi, i on se toga strogo pridržavao. Sada već koristi terapiju, ali i dalje pazi što jede i ne konzumira šećer. U početku mu je teško padalo da ne jede ništa slatko, a sada već sve više ima proizvoda za dijabetičare po većim supermarketima, pa se tu nađe i dijet čokolada, i keksi, i kremić, i napolitanke.

Što se tiče pravljenja kolača za dijabetičare, običan šećer (saharoza) se može zamijeniti nekim substitutom (fruktoza, sorbitol, maltitol). Od toga, jedino fruktoza može često da se nađe po prodavnicama. Ali avaj, zamijena nije tako jednostavna. Prvo što količina fruktoze koja se stavlja je manja (umjesto 100gr šećera ide 60gr fruktoze), a i normalno zbog drugačijeg hemijskog sastava, kolači ispadaju drugačije! Važna je preciznost, i kod kolača mjere ne mogu baš da budu otprilike :)

Ovaj problem se posebno javlja kod kremastih kolača koji su teži za napraviti. Ali zato ovi suvlji idu mnogo bolje.

Sastojci:

2 jaja

100 gr fruktoze

225 gr brašna

pola kesice praška za pecivo

prstohvat soli

100 gr čokolade za dijabetičare

100 gr lješnika

50 gr brusnica

Priprema:

Ispecite lješnike na 180 stepeni C oko 10 minuta dok ne porumene. Uvijte ih u krpu da se zapare. Kad se malo ohlade, kružnim pokretima preko krpe trljajte lješnike dok im se opna ne makne.

Umutite 2 jaja sa fruktozom dok smjesa ne bude svijetla i pjenasta (ipak neće postići baš istu gustinu kao sa normalnim šećerom ali ne mari). Dodajte brašno, prašak za pecivo i prstohvat soli. Čokoladu isjeckajte na kockice, lješnike na manje-više polovine, i umiješajte u tijesto zajedno sa brusnicom. Tijesto bi trebalo da bude jako gusto.

Od tijesta formirajte divje duže spljoštene trake na plehu na papiru za pečenje. Tijesto je najlakše oblikovati rukama koje ste prethodno malo pokvasili. Pecite na 180 stepeni, oko 20 minuta da tijesto porumeni i postane čvrsto. Izvadite ga iz rerne i pustite da se ohladi bar 10 minuta, a temperaturu na rerni smanjite na 160 stepeni. Kad se ohladilo, svaku traku režite dijagonalno da biste dobili ove kolačiće. Stavljajte ih nazad na masni papir rezanom stranom dolje i pecite oko 10 minuta (na 160 stepeni). Okrenite ih na drugu stranu i pecite još 10 minuta. Ostavite da se ohlade.

Biscotti mogu da traju dugo, oko 2 nedjelje u zatvorenoj posudi, mada kod mene nikad nisu preživjeli više od dva dana :).